Budući da je danas Svjetski dan poezije, pripremila sam za vas pokoji stih neke od svojih pjesama, koje sam napisala spontano, pritom misleći na emocije i događaje vezane uz svoj vlastiti život.

Jesen u dvoje

Samo lišće.

Samo ti.

Samo ja.

I samo, jedan slučajni petak.

Zima nakon snijega

Uvečer, samo pomisli na sutra.

Na ono što dolazi nakon zime i nakon snijega.

Pomisli na Božić i na ono što ostaje nakon njega.

Nakon tebe i Njega.

Jer, ostaješ ti. I ostaje On.

Tajna

Zatvori oči i daj mi svoju ruku,

položi je na moje srce i reci mi tajnu.

Tajnu koju čuvaš za mene.

Voliš li me i želiš li biti moj,

neprocjenjiva divnoćo života moga?

Beznađe

Osjećam beznadnost nadanja i tvoje usamljene korake,

Osjećam da bi ti dobro došlo da malo odspavaš,

i priđeš mi bliže,

Priđeš mi bliže da ti šapnem nešto:

Volim te.

Želim tebe unatoč mostovima koji nas razdvajaju i vežu nas u bezdanu.

Nemoj me zaboraviti, zavapila sam zadnji put otkad me znaš.